Sredinom sedamdesetih godina izveden je eksperiment:
Kasa je uklonjena u fabričkoj menzi i postavljena je tacna za novac. Svako ko je došao jesti uzeo je što je trebao i ostavljao novac na tacni. Ako je trebalo kusur, uzimao je sitniš sa tacne. Niko nije ništa zapisivao.
Eksperiment je trajao čitav mesec. Tim koji je sastavljao eksperiment je iz dana u dan postajao sve tužniji, jer se prihod iz dana u dan smanjivao i smanjivao, potkopavajući veru u poštenje ljudi. On nije otkazan, samo zato što je prema planu, trebao trajati 30 dana.
Odjednom, na kraju jednog radnog dana, na tacni se pojavio iznos koji je premašio ne samo dnevni prihod, već i celokupni dug koji se nakupio tokom meseca.
Počeli su shvatati i ispostavilo se da je u fabrici tog dana primljena plata. Primivši je, ljudi su ako ne tačno a to sa kamatama vratili sve što su ostali dužni.