Piše: Bratislav Marković, advokat, član predesdništva TOLERANCIJE Srbije
I prođoše izbori. Tako kako su prošli, šta sad… Nisam oduševljen znamo koga smo podržali, znamo kakvi su rezultati. E sad, čekao sam da prođe 156-ti krug ponovljenih izbora i da se sve jednom završi. Jel da, da ste i vi mislili da se to nikad neće završiti? Posvađali se baba i deda u selu Levovik opština Sokobanja baš na biračkom mestu, ko će da pomuze krave i zbog bitnih nepravilnosti opet moraš da ponoviš izbore. A naš dugogodišnji premijer, predsednik i član biblioteke, dobija svaki put veći procenat. Vratio Alek knjigu, baš je proučio i sad razbija. Onda na konferenciji za mnogobrojne novinare zagrli omalenog Nebojšu. Ovaj zatreperi okicama i pevuši „zagrli me oko vrata oluja se diže…“
Naravno, imao je Alek ogromnu podršku javnih ličnosti za koje su se otimali razni kandidati. Tako naš istaknuti glumac, reditelj, scenarista Laza Ristovski na predizbornom mitingu nazva svoje kolege, ali i razne profesore, akademike mrsomudima. Jel to jedna reč? Laza će sigurno u znak zahvalnosti dobiti novac za snimanje svog novog filma, ali ajde da se založimo da taj film bude zabranjen za mladje od 80 godina. Evo zašto. Malko mu ti filmovi dodju depresivni i ko je labilan i sklon crnim mislima može da se zamakne. Pa onda nek film gledaju ovi preko 80. Jer ima jedna izreka živi roditelji-mrtav kapital, a brate i penzioni fond je preopterećen. Lepo na vratima oduzimaš antidepresive, a daješ svakom kao one naočare za 3D, po konopac. I uživancija uz Lazin novi film.
Naravno, kako ja već skoro pola veka živim na ovim prostorima, negde uviđam da je Laza samo iskopirao pokojnog Slobu. Već vidjeno. Sada već daleke devedeset druge primio Sloba, akademike i predstavnike ondašnjeg studentskog pokreta. Tada mlađani Dragan Đilas nakon razgovora potpuno van sebe objašnjava novinarima da ne može da veruje šta je predsednik rekao. Dakle, Sloba tada reče, da ga mišljenje SANU-a interesuje isto onoliko koliko i mišljenje neke zemljoradničke zadruge. Jasno brate. U Srbiji imaš, ko zna koliko zemljoradničkih zadruga, e koliko je tu članova. Jebeš jedan SANU. Princip je jedan čovek jedan glas.
E kad bi kojom srećom Laza pročitao ovaj tekst, pa da i mene nazove isto tako. Ali ne može. Sad prvi uslov ispunjavam donekle, rodio sam se i odrastao u krugu dvojke. To ti je prvi uslov. Ali ja sam samo anonimni beogradski advokat, a za mrsomuda moram da budem istaknuti intelektualac, kulturni radnik, Lazin kolega, koji takodje konkuriše za neke pare iz prazne kase Ministarstva kulture. Ništa od toga.
Nešto nisam ubeđen da je ove izbore presudila podrška bilo kog od „mrsomuda“. Ma da se Beli žalio da je Zagor obećao da će ga podržati, pa je preleteo u drugi tabor. Sad, šumski duh sa sekirom stvarno preleće po šumi, ali ne bi to Zagor, ili ja ne želim da verujem u to. Dakle, kako je Beli ostao na Del Boju i Sundjer Bobu, nije mogao da izbegne treće mesto i ugrozi Aleka koji je vratio knjigu i ma da poslat u ćošak, izbegava ga. Tako da se na moju žalost predizborno obećanje Belog da će se kad pobedi na izborima založiti da Mladenovac dobije more neće ostvariti. A baš sam se nadao, jer brate daleko bre sve te susedne zemlje. Uz moj dubok naklon šarmu i lucidnosti ovih mladih i očigledno talentovanih ljudi, oni ipak nisu pokrenuli apstinente, što pokazuje izlaznost koja je slična kao i na svim prethodnim izborima u poslednjih nekoliko godina.
Šta reći o podršci 100 intelektualaca? Problem ljudi iz kruga dvojke je to što misle da se sve završava u tom krugu. Oni nisu sigurni gde okreće trojka, a o Lastinom autobusu koji ide za Dražanj preko Umčara…ma nema šanse. A eto ljudi žive i u Aleksincu, Užicu, Čačku, Medveđi, Surdulici, Kučevu… Ljudi do kojih moraš da dopreš. Da sa njima razgovaraš, da ih ubediš u svoju ideju. To što neko poštuje glumca ili pevača, akademika, ne znači da će poslušati njegov savet i glasati njegovom glavom. Jer ljudi ma šta oni bili imaju svoj mozak i svoja ubeđenja, takva su kakva su. Na političarima je da nađu način da na te ljude utiču i da ih ubede. To nije moguće iz kruga dvojke. Jer ma koliko taj krug bio ugledan, dopadljiv, reprezentativan, on nije i nikada neće biti većinska Srbija.
Nakon izbora protesti. Nekako mi nije bilo jasno zašto posle izbora. Mediji su zaista takvi kakvi su. Podsećaju me na onaj Balaševićev stih sa kraja osamdesetih: „znam mogu mediji biti i bedniji ali ne mnogo“. Ubeđen sam međutim da je to trebalo jasno reći pre izbora, a ne nakon što si priznao izborne rezultate.
Situacija je takva kakva je, ali predstoje nam lokalni beogradski izbori, pa dalje, ko zna…
Prilika za popravni biće uskoro.