“Priča koju ću vam ispričati datira iz 1925 godine. Junaci priče su Stevan Milanović i Bido Škrijelj.
Bido Škrijelj u to vreme stanovnik naselja Novopazarska banja bio je komšija sa Stevanom Milanovićem, koji je držao pod zakup od Islamske zajednice staru banju. Pored toga je imao neko imanje pored banje. Kao i svi Milanovići bio je dobar i poznat čovek. Bido kao zemljoradnik, živeo je i radio u blizini banje. Odnosi izmedju njih dvojice bili su dobri i na vrlo zavidnom nivou.
Medjutim, Bido je odlučio da proda imanje i odseli za Tursku.
Kada je Stevan čuo za ovu Bidovu nameru nije mu baš bilo drago. Posle nekoliko dana otišao je kod Bidove kuće da ga poseti i raspita se za njegovu nameru. Kada mu je ovaj rekao da hoće da isturi imanje i stoku na prodaju, Stevan je pokušao da ga odvrati. Kada nije uspeo, dao mu je jedan predlog. Rekao mu je da nikom drugom ne proda zemlju već njemu. Bilo ko da mu koju cenu ponudi, da će mu ovaj dati više.
Posle izvesnog vremena je Bido došao kod Stevana i brzo su se pogodili. Uz kupljenju zemlju Stevan je dao još i poklon u znak ispraćaja.
Bido se spremio i krenuo za Tursku. Tada je put vodio preko Skoplja i Soluna. Kada su došli u Skoplje, obavešteni su da ne mogu dalje.Čuli su da se put zatvara. Nemajući drugog izbora, vratili su se u Pazar. Po povratku u Pazar Bido se obratio opštini, i tadašnji gradonačelnik, mu je dao jednu staru napuštenu kućicu u mestu Kadundolo, na putu Pazar-Banja.
Bez sredstava za život i zemlje, u posebno teškim uslovima Bido je počeo da preživljava teške trenutke. Čuvši za to Stevan je jednog dana, došao kod Bida. Pitao ga je koliko on može da mu pomogne. Izmedju ostalog dao mu je jedan predlog, rekavši ‘Ja znam Bido u kom si halu, pa da ja i ti batalimo onu našu pogodbu. Predlažem ti da mi poništimo onu kupoprodaju. Daćeš mi kolko imaš para i ja ti zemlju vraćam’. Bido obzirom da nije imao nikakvog novca, jer je spremajući se za odlazak sve potrošio, a i iz srama i iznenadjen Stevanovim gestom mu je odgovorio. ‘Hvala ti gazda Stevane na tvom dobročinstvu, ali ja ti mogu reči za onu narodnu,- što se utorkom proda u srijedu se ne vraća-. Ti nisi dužan za moj hal’.
Na insistiranje Stevanovo da iznadju neko rešenje, Bido je predložio.’Pa evo ako hoćeš da me pomogneš ja ću živeti i obradjivati zemlju koja je tvoja, pa ćemo deliti po pola’. Bido se preselio na svoju bivšu zemlju, ali ne znam koliko je na njoj živeo. Sve do kraja Bidovog života živeli su u izuetnim odnosima”.
(preuzeto od Asima Nikšića)
Na slici iz 1953. godine su Ramadan Zatrić iz Pazara i Bogoslav Jolović iz Prćenove.
25.decembar 2022.