Na današnji dan, pre 88 godina, ubijen je jugoslovenski kralj Aleksandar Prvi Karađorđević u Marselju.
Hice u kralja ispalio je Vlado Georgijev Kerin, pripadnik VMRO-a, sa nadimkom Černozemski. U atentatu je ubijen i šef francuske diplomatije Luj Bartu.
Kralj Aleksandar Karadordević rođen je 17. decembra 1888. godine na Cetinju, kao četvrto dete kneza Petra Karađordevića, budućeg kralja Srbije i Kraljevine SHS, i Zorke Petrović Njegoš. Školovao se u Ženevi, u Petrogradu, Rusiji i Beogradu.
Kralj Aleksandar I Karađorđević
Određen je za prestolonasljednika Srbije 27. marta 1909., poslije odbijanja njegovog starijeg brata Đorđa da preuzme presto.
Pred Prvi svetski rat proglašen je za regenta Srbije, a od 1. decembra 1918., posle završetka rata i ujedinjenja, za regenta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
U Prvom svetskom ratu, kao regent, Aleksandar je bio i vrhovni komandant srpske vojske.
Poslije smrti oca kralja Petra Prvog 1921, proglašen je za „kralja ujedinitelja“ Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kralj Aleksandar imao je tri sina – Petra, Tomislava i Andreja.
Bio je jedan od tvoraca Male Antante, regionalnog vojnog saveza između Čehoslovačke, Rumunije i Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije.
U spoljnoj politici, oslanjao se na savez s Francuskom, i osim Male Antantne bio je tvorac i Balkanskog pakta. Jedna od ključnih postavki njegove politike bila je „Balkan – balkanskim narodima“, s tezom da je to jedni način da se stvori zona mira i stabilnosti.
Pošto se dogodio tragični atentat juna 1928. u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS, kada je poslanik vladajuće Radikalne stranke Puniša Račić pucao na poslanike HŠ-a, pri čemu su u krajnjem trojica smrtno stradala, Kralj Aleksandar je, kako bi stabilizovao prilike u zemlji, januara 1929. uveo ličnu vladu.
Oktobra te godine i zvaničan naziv zemlje umesto Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca postao je Kraljevina Jugoslavija.
Godine 1931. pošto su se prilike u zemlji najvećim delom stabilizovale uveden je novi Ustav Kraljevine Jugoslavije, kojim je ustanovljen dvodomni predstavnički sistem, a zemlja je time vraćena parlamentarizmu.
Atentatu na Kralja Aleksandra u Marselju prethodila su dva pokušaja, prvi 1921. godine, u Beogradu koji su organizovali komunisti, atentator je bio Spasoje Stejić. Dok su pokušaj atentata na kralja Aleksandra pripadnici hrvatskog ustaškog pokreta, izveli 17. decembra 1933. godine, u Zagrebu. Ustaše Petar Oreb i Ivan Herničić uhapšeni su potom i osuđeni, kao i prethodno komunista Stejić.
Oktobra 1934. Kralj Aleksandar Karađorđević došao je u Francusku u zvaničnu državnu posetu. Na ulicama Marselja dočekalo ga oko 100.000 ljudi. Atentator Černozemski je, glumeći oduševljenje skandirao kralju na francuskom, a potom je iz buketa kojim je mahao izvadio revolver i ispalio više hitaca.
Smrtno ranjeni Kralj Aleksandar ubrzo je izdahnuo, nekoliko sati potom preminuo je i ministar Lui Bartu, dok je ranjeni general Žozef Žorž preživeo. Kako je tadašnja štampa pisala poslednje riječi koje je Kralj Aleksandar izgovorio bile su: „Čuvajte mi Jugoslaviju„.
Masa je linčovala atentatora kojeg je policija prethodno uspela da rani, i on je ubrzo preminuo. Francuska policija je uhapsila trojicu zaverenika-atentatora Zvonimira Pospišila, Ivu Rajića i Miju Kralja, hrvatske ustaše. Francuski sud osudio ih je na doživotnu robiju.
Benito Musolini, italijanski fašistički lider koji je imao teritorijalne aspiracije na djelove Jugoslavije odbio je da izruči inspiratore zločina ustaške prvake Anta Pavelića i Eugena Didu Kvaternika, koji je bio rukovodilac grupe koja je izvršila atentat.
Kralj Aleksandar sahranjen je 18. oktobra u porodičnoj grobnici Karađorđevića na Oplencu, uz pripadajuće najviše državne i vojne počasti, i prisutvo predstavnika gotovo svih evropskih država, dvorova i vlada, uključujući i ratne protivnike.
Pošto je najstariji sin Kralja Aleksandra Petar Drugi bio maloletan, vlast je preuzelo tročlano namesništvo, koje su činili knez Pavle Karađorđević, dr Ivo Perović i dr Radenko Stanković.
Namesništvo je zbačeno s vlasti Vojnim udarom 27. marta 1941. godine, a ubrzo potom uslijedio je napad nacističke Nemačke na Kraljevinu Jugoslaviju. U napadu su učestvovale osim Njemačke i Italija, Bugarska, Mađarska.