Piše: Bratislav Braca Marković, advokat i član predsedništva Tolerancije Srbije
Kad god pomislim da ne može gore i niže realnost me dematnuje. Baš to mi pre neko veče prođe kroz glavu dok sam daljinskim vrteo kanale na tv-u i naleteo na Šešelja kako priča sa drvetom. I neka mi Bog oprosti, smejao sam se. A nije smešno. Jer pazi, nisu drvo i Šešelj samo u prolazu jedno drugom klimnuli glavom. Ono kao, kurtuazno se javili. Jok brate. Pričaju li pričaju. E sad, nemam pojma o čemu. Jesam i ja za sve ove godine malko prolupo, ali baš da ulazim u dubinu konverzacije Šešelja i drveta… pa nisam baš tolko prso. Stvarno nije smešno. Mislim, nisam baš siguran koje je to drvo, jer ja sam ti iz društvenih nauka i jedva tek po nešto raspoznajem. Tako da o drvetu ne umem da se izjasnim. Ni o psihičkom stanju istog. Ali Šešelj… Šta god mislili o političkoj i javnoj delatnosti ovog čoveka (ako je to bilo kome bitno ja ne mislim ništa dobro) ne može se poreći da je ovaj čovek doktor pravnih nauka, nadprosečno inteligentan i da ne nabrajam dalje, svakako je danas predsednik jedne parlamentarne stranke.
Da li je novac toliko bitan da dovede do toga da jedan političar u ozbiljnim godinama priča sa drvetom? Ili je u pitanju cenzus? A biće da je ovo prvo vezano za ovo drugo?
A onda pročitam da je neka „pevačica“ koja je uhapšena zbog prenošenja kokaina u vagini, odlučila da nakom izlaska iz pritvora više nikad ne ode u zatvor, već je ušla u Parove. Sad to što ja mislim da je u njenoj vagini osim kokaina bilo puno toga, manje je bitno. Činjenica je da ovo nije prvi put da u nekom rialitiju sede ljudi koji izbegavaju krivičnu odgovornost. Hoću da kažem, vaginalnom manipulacijom „pevačice“, ona je bar po onome što ja zaključujem iz novina izvršila i krivično delo. Nemam pojma o detaljima, ali za to delo Krivični zakonik Republike Srbije propisuje višegodišnju zatvorsku kaznu. I onda pravo na televiziju. Neću da budem nostalgičan za vremenom mog odrastanja, al brate takvi tada nisu smeli ni da pomisle da se javno eksponiraju. I sad kao ona odlučuje da li će u zatvor ili neće. Znam da će mi mnoge moje kolege zameriti da lice koje je pušteno iz pritvora ima prava da živi svoj život i da je jedino važno da se odaziva na pozive suda. Tačno, ali brate odmah na tv, gde će javno da objašnjava svoju filozofiju života. Nije zabranjeno, al jebeš ga nije baš ni normalno.
Da svima bude jasno, ne pada mi napmet da se pridružujem „Dverima“ u njihovom načinu borbe protiv pošasti zvane rialiti. Jer, biće da je u ovoj borbi Bole Obradović nešto pobrkao i čini mi se i zajebo. Ništa ja ne mislim drugačije od onoga što su oni napisali o rijalitima. Ali zaboravljamo sledeću stvar. Ovu vrstu programa forsiraju privatne televizije. Ako je nešto protiv zakona, ne treba da mitinguješ ispred zgrade televizije, nego da se obratiš državnom organu koji je nadležan da reaguje na nezakonitosti. Osim toga, „Dveri“ su u parlamentu, pa neka tamo vode institucionalnu borbu protiv ovakvih programa.
A kad već organizuješ neki skup, onda moraš biti svestan da snosiš odgovornost za sve što se tu dogodi. Na skupu ispred zgrade televizije „Pink“ koji su organizovale Dveri, pretučene su dve novinarke ove televizije. Koliko god da mi se gade pomenuti programi, vaginalna manipulacija pevačice, te koliko god mi bio „čudan“ Šešelj koji se upušta u duboku polemiku sa drvetom, strašnije mi je kad čujem da u mojoj zemlji neko bude pretučen. Ne umem ništa detaljno da kažem o ove dve novinarke, nemam čak pojma ni kako izgledaju. Ali strašno je to što se njima dogodilo. Predsednik je iste večeri rekao da je strašno kad neko nasrne na žene i da siledžije koje napadaju žene treba da budu najoštrije kažnjene. Slažem se, Oprosti gospodine predsedniče al ja bih kao čovek, roditelj, suprug, advokat i član predsedništva Tolerancije samo da još nešto dodam. Strašno je kad bilo ko, bilo koga, bilo gde bije. Bilo da je novinar, vozač autobusa, pekar, lekar, apotekar, advokat.. Jer bilo je ovih dana na žalost i tugu cele nacije goreg nasilja, sa tragičnim posledicama. Ali o tome neću u ovom tekstu, jer taj dogadjaj ne sme biti samo spomenut. To je posebna tema. Siledžija je svako ko fizičkom silom nasrće na drugog. Iskreno meni je onaj lik koji je tamo napadao i pljuvao delovao kao da je pre toga duboko polemisao i sa Šešeljem i sa drvetom.
Oni koji prave skupove na kojima dolazi do nasilja i to prema dve novinarke koje koliko je meni poznato nemaju baš nikakve veze sa drvetom i dr Šešeljom, nanose isto toliko zla ovoj zemlji, koliko i tvorci ovakvih programa.
Srbija svakako u ovom trenutku nije uredjena država, ali nadamo se da će to jednog dana biti i zbog svega toga, svoj posao treba da rade institucije, a ne siledžije. Jer nasilje nad bilo kim je kriminal i svaka uređena država ga suzbija na najmanju moguću meru.