Teško je lenjima – jer ih svako jutro mrzi da se pokrenu, ali oni ipak znaju da ih na kraju dana čeka horizontala.
Teško je zaboravnima, stalno se vraćaju, a ne znaju ni zašto, ali zaborav je ponekad i veliki blagoslov.
Teško je trapavima – uvek su flekavi i sve su im šoljice krnje, al nekad je sreća ispustiti nešto (ili nekoga : )
Teško je mladima – svi traže one sa iskustvom, al čitav život je pred njima.
Teško je i starima – curi im vreme, al bar su se naživeli.
Ja mislim da je najteže alavima, onima što misle da zaslužuju najbolje i da je sve njihovo – jer za njih nikad nema smirenja i sreće – koliko god da naotimaju uvek im treba još!
ALLMe