Piše: Tijana Jurjević, potpredsednica Foruma mladih
Srbija se suočava sa jednim od najvećih problema – siromaštvom i besparicom, a taj problem ne zaobilazi ni mlade, nažalost. Kao što znamo, prvi korak ka “velikim vratima” donosi rizik nepravde, utoliko što se mladi često susreću sa problemima nezaposlenosti, diskriminacije, nemogućnosti osamostaljivanja kao i privatnim problemima. Dobro je poznato da veliki broj mladih ne može da nađe posao nakon završetka studija, jer prema poslednjem istraživanju u Srbiji je čak 45% mladih nezaposleno. Mladi se često susreću sa izazovima poput nemogućnosti konkurisanja za start up kredite, ukoliko se kao studenti finansiraju iz budžeta Republike Srbije, kao i nemogućnosti da budu vlasnici preduzeća. Isto tako veliki broj mladih ne može da nađe posao odmah po završetku studija. 82% ispitanika smatra da mogu da se zaposle samo preko veze ili sa stranačkom knjižicom. Poražavajući podatak prema istraživanju je i to da čak 70% mladih žive sa roditeljima i posle svoje 25 godine.
U poslednjih nekoliko godina u medijima često možemo slušati o ovim problemima, ali ne i o njihovom rešavanju. Mi smatramo da jedan od načina za rešavanje pitanja nezaposlenosti veća zastupljenost prakse tokom studiranja, kako bi se stekla rutina i poboljšale poslovne veštine.
Međutim, čitav obrazovni sistem u Srbiji je na razočaravajućem nivou. Kada pričamo o višim školama i fakultetima, glavni problemi su u postojećim institucijama koje ne rade ništa po pitanjima: visokih školarina, povećanja broja ispitnih rokova kao i ukazivanju i rešavanju problema slabe prolaznosti na pojedinim predmetima. Sa druge strane postoji mogućnost učesća mladih, u politici, na primer. Ali njihova aktivnost trenutno iznosi samo trećinu! Pitamo se, zbog čega? Mislim da to proizilazi iz lošeg obrazovnog i vrednosnog sistema u Srbiji, jer rezultat takvog stanja su upravo mladi koji nemaju motivaciju. Učinak ima sigurno i država, koja ne pruža dovoljno prilika da se mladi istaknu. Iako postoje kancelarije za mlade u Srbiji, mali su budžeti namenjeni za njihov rad. Naravno, kao “šlag na tortu” je pitanje asocijalnosti. Internet je preovladao i odavno zamenio razgovor, samim tim ovo sve više liči na virtualni svet.
Doprinos Foruma mladih baziraće se na zahtevima, predlozima, projektima i tribinama, u kojima ćemo iznositi konkretna rešenja koja se tiču omladine i probleme vezane za njih. Zajedničkim delovanjem grupe možemo da sudelujemo u predlozima iz kojih bi proizašli konkretni učinci. To možemo postići kroz medijski aktivizam, lobiranje, inicijative i pisanje peticija. Dobro je poznato da pojedinac može da bude samo idejni tvorac, a za nešto konkretnije potrebna je grupa ljudi za koju se nadam, da se upravo stvara.
Očigledno je da pojedinac u današje vreme hrli svojim ciljevima svestan činjenice da se sve češće primenjuje princip – “Cilj ne bira sredstva”. Zdrave vrednosti se više ne cene, jer je svetom ovladala glad za novcem. Pitam se, u kojoj meri bi se sistem promenio kada bi se istakli pravi talenti a eliminisala masa koja živi i radi – rutinski? Šteta, ovaj svet nema sudiju, a tumačenje pravde je prepušteno isključivo – nama. Ukoliko bi “vezu” zamenilo obrazovanje a “moranje” prešlo u “htenje”, sigurna sam da bismo sagradili temelj koji bi nas odveo do vrha lestvice jer, snaga uma je bezgranicna kategorija. Ukoliko bismo postali sopstvenici, nezavisni od “sveta”, mogli bismo biti tvorci svojih dela, slikari svojih slika, pisci svojih priča, autori svoga života. Četkica kojom se služimo je samo sredstvo kojom tvorimo sopstvenu životu priču.
Da li će to biti bajka ili drama, zavisi isključivo od nas samih. Ja sam izabrala, a Vi?