Nisu ovi predsednički izbori tema ovog teksta, iako i za tu kandidaturu trebaju potpisi, već gomila nelogičnosti kojih je pun naš izborni proces koji se odnosi na republičke I lokalne izbore. Neposredni povod za ovo pisanje je bio moj razgovor sa Predragom Balaševićem, predsednikom Vlaške narodne stranke koja je i jedan od članova Koalicije “Tolerancija”, a koji se sprema za lokalne izbore u Zaječaru…ali, ajmo redom…
Svakodnevno smo na fb I tviteru zatrpani tekstovima onih koji se ne bore samo partokratije već bi i partije kao takve ukinuli, i ako je to ikako moguće bez izborne volje građana da njih tako pravedne, poštene i čestite za vlast postavimo, pa Bog da nas vidi. Ili, ne znam da li u boljem ili gorem slučaju, oni bi neku demokratiju i dozvolili, različite su varijacije na zadatu temu, ali ako može da baš broj glasova ne bude presudan. Pa pošto nisu uspeli da budu ni dopisni članovi SANU da bar budu neka ozbiljna vlast. Evo, pitam vas, koja su to izborna prava bilo kom udruženju ili grupi gradjana zakonski uskraćena na osnovu statusa organizacije i samo zato što nije politička stranka? Ispada da su zakonskim rešenjima političke partije u povlašćenom položaju. To je notorna laž koja se, pogotovo, na društvenim mrežama plasira od strane onih koji nisu u stanju da registruju ni udruženje građana u APR a ne političku stranku. Naravno da se, i to ne krijem, protiv toga bunim. Kao što me i zabole što će sada politički čistunci palamuditi o partokratiji. Jerbo, za registraciju političke stranke je potrebno 1.000 ili 10.000 ispravnih potpisa, živih ljudi, i to nije lako. I, još koje čega drugog. Svako ko se ovim i “rekreativno” bavi to zna. Pogotvo pod ovim uslovima. Zato i razumem problem u kome se našla DJB.
Zato i negodujem. Jer postoje ozbiljnije prepreke, od ove “neukosti” DJB i ovih “palamudaša”, kojima su sve vlasti uspešno sprečavale da se ljudi bave politikom. Nisu, bre, nama krive partije i njihovo postojanje nego ljudi koji ih vode. A ti isti, kada ih vlast zapadne, sednu i smišljaju kako da naprave nove uslove kojima bi zakonski bili pokriveni da ih niko sa tih pozicija pomeriti neće. Ne zaboravita da sadašnje izborne zakone nije donosila Vučićeva vlast nego “žuti”. I jedan od tih nerazumnih uslova je i prikupljanje tih potpisa i njihovo naplaćivanje za overu. Objasnite vi meni gde to još ima, u svetu ili bar ovde u regionu, da skupiš potpise za registraciju stranke, iste platiš, daš gomilu “papira” da te registruju, uz neminovnost da su ovakve stvari zbog kojih je “pao” DJB i smišljene da se taj postupak maksimalno oteža, a onda kada hoćeš na izbore opet iste te potpise prikupljaš. Zašto bi politička stranka koja je već uredno predala potreban broj potpisa za registraciju ponovo prikupljala potpise za izbore, isto kao udruženje ili grupa građana. Što su onda potpisi za registraciju stranke prikupljani i overavani? Što bi ih uopšte vise skupljali ako si valjda registracijom potvrdio svoj politički subjektivitet. I, još se ovi “građanski – fb i tviter aktivisti” bune. Ma, dajte..
Pazite sada…za registraciju manjinske stranke je potrebno overenih i ispravnih 1.000 potpisa građana. Obično I za većinski I za manjinsku stranku predate 20-30% vise overenih potpisa. E, onda sledi srpsko zakonsko ludilo… Ista ta manjinska stranka, koja je registrovana sa 1.000 potpisa, da bi izašla na izbore mora da sakupi 10.000 potpisa, koje opet mora da overi i plati. Ako je ovo normalno…
Dalje…sad su umesto sudskih overivača notari ti koji overavaju potpise za izbore. To važi od ovih predsedničkih izbora. Da izuzmem to što su skoro svi notari članovi SNS, ali jako malo notara imamo. Zbog toga predsednički kandidati i protestuju. E, sad, dodjoh do mog prijatelja Balaševića. Do sada je jedan sudski overen potpis bio oko 50 dinara a sada mu je notar u Zaječaru rekao da košta 370 dinara. Sedam puta više. U Zaječaru su, inače, raspisani lokalni izbori. Lako je izračunati razliku. Tamo je 50 odbornika, svaki odbornik mora minimum po 30 overenih potpisa da ima za kandidaturu, i taj proizvod koji je 1.500 pomnožite sa 50, a sad 370. Oni koji nemaju novac, “male” stranke, udruženja I grupe gradjana…da ne psujem.
Da ne nabrajam dalje…dosta je bilo.
Ljudi, zamajavaju nas glupostima, što bi klinci rekli „prže nas“, a mi se gložimo bezveze. Oni zajedno smišljaju zakonska rešenja kojima „male“ partije, udruženja ili grupe građana na sve zakonom dozvoljene načine sprečavaju da učestvuju u izbornoj trci. I, oko toga, svi ćute. A mi se prepiremo. Mada mi je ponekad i naš narod smešan…svi kukaju kako su jedni isti na vlasti dvadeset i kusur godina, a kada im se pojavi neko nov onda ide ko si ti, odakle ti, samo si nam još ti falio, ove niko ne zna… Zato postoji samo jedno rešenje: SVI „MALI“ U JEDNU KOLONU. Bez sujete. Ili ćemo i dalje samo kukati, „plakati“ i žaliti se. Ako nećemo da nešto menjamo i sami se menjamo i treba nam tako. I, tačka.