Pre 25 godina , 1997.godine, u Parizu je preminuo Ivan Đurić, istoričar, demokrata i humanista.
«…Aršinom dugog trajanja mereno, mi taman i ako hoćemo, nemamo kuda izvan ‘zapadnog’ vremena i ‘zapadne’ civilizacije, u kojima smo. Što brže shvatimo da je ‘zapad’ i na svim našim balkanskim granicama, i na Sredozemlju bar koliko i u ‘Zapadnoj Evropi”, to bolje po nas. Jer, ‘zapad’ nije niti konfesija niti ‘etnogeneza’, on može biti i to, ali on je, pre svega, radost kulturne komunikacije…”
(“Istorija – pribežiste ili putokaz”, prof. dr Ivan Đurić, “Svjetlost”, Sarajevo 1990. i AKC Civis – Kragujevac, 1998.)
Tako je govorio i pisao profesor Ivan Đurić, istoričar, demokrata, humanista, koji je 23.11.1997. godine preminuo u bolnici u Parizu. Vreme u kome živimo zatrpava svedočanstva o ljudima i događajima, kako bi se iz sećanja izbrisale najsramnije stranice srpske istorije. Trunka savesti i morala nalaže nam da se setimo jednog od najvećih boraca protiv režima Slobodana Miloševića, idejnog tvorca okupljanja demokratskih snaga u Srbiji, uglednog istoričara – vizantologa, koji je poput mnogih srpskih intelektualaca život okončao van Srbije.
Zahvaljujući svom obrazovanju Ivan Đurić je mogao da bira kontinent ili državu gde će predavati, ali on je uprkos tome, do poslednjeg trenutka pokušavao da se izbori za drugačiju Srbiju, za demokratsku Srbiju.
Učestvovao je u osnivanju Reformista Srbije i bio kandidat na predsedničkim izborima 1990.g. Osnovao je u Parizu Pokret za demokratske slobode, a u Šumadiji je bio osnivač i počasni predsednik Lige za Šumadiju. Žestoko se suprotstavljao onim snagama koje su, kako je on govorio »…od zapada poznavali jedino Zapadnu Moravu«.
Ivan Đurić je bio čovek koji je uživao pažnju i respekt mnogih vlada, država i uglednika, zbog svojih stavova koji su bili principijelni, moderni, demokratski, a opet po Srbiju državotvorni. Nije se stideo svog porekla (potekao iz porodice univerzitetskih profesora), ni svoje nacije, ali se stideo svega onoga što su u njegovo (naše) ime činili mnogi, koji su i danas na ili u vlasti, ako već nisu u Hagu ili protiv njega.
Poslužimo li se naslovom knjige pokojnog profesora – vizantologa Ivana Djurića, „Istorija pribežište ili putokaz“ navodim ovom prilikom vizionarske delove iz njegovih intervjua, koji će se uskoro naći u knjizi koja se nalazi u pripremi.
« Ako bilo ko ima bolji plan prema kome će Srbi biti siti, živi, na okupu i u Evropi, biću vrlo srećan. Ali moram da napomenem da ne smatram boljima, po moj narod, planove koji ga vode na klanicu, koji mu nameću korenje kao jelovnik, ili ga nutkaju carstvom nebeskim umesto blagostanja zemaljskog»
(NIN, 16.08.1991.god)
Bio je patriota, koji nije bio zabrinut samo za sudbinu naroda kome je pripadao svim srcem, već svih gradjana sa jugoslovenskog prostora (kako je često umeo da govori, koristeći se tim pojmom umesto ex SFRJ).
Udio Srba van Srbije u državnoj vlasti u Srbiji, i ranije u Jugoslaviji, nesrazmjeran je njihovu broju u okviru srpskoga naroda. Govorio sam da uz svo razumijevanje – ne opravdavanje, nego razumijevanje – strahova Srba iz Knina, oni moraju znati da su samo u funkciji obrane režima koji je vrlo daleko od njih, te da će ih g.Milošević ostaviti, prije ili kasnije, jer to je neminovno, budući da brani sebe u Srbiji.
(Nedeljni Vjesnik, 08.03.1992.god.)
U istorijskom interesu Srbije jeste suverena Crna Gora. Međutim, važno je, po ko zna koji put, istaći i sledeće: prošlost uči da je svaki pokušaj pretvaranja Crne Gore u Srbiju bio pogibeljan baš po tu Srbiju, kao što je i svaki pokušaj, prošlost opet opominje, afirmacije crnogorstva na anti-srpstvu bio poguban upravo po crnogorski identitet. Jedino na ovakvim osnovama se mogu graditi ravnopravni i privilegovani odnosi između Crne Gore i Srbije. A to danas nije slučaj.
(Monitor, 8.12.1995.)
Sada, pod režimom gotovo totalne centralizacije vlasti, svi se u Beogradu vrzmaju u «krugu dvojke» (tramvajske linije koja opasuje centar grada): i vlast i opozicija i mafija i policija i sudije i suđeni. I sve je u tom krugu zatvoreno. Beograd je danas glava odsečena od tela Srbije
(HAS, 14.2.1996.)
23.novembar 2022.