Postoji nešto što se zove prokletstvo pametnog čoveka
To je kada unapred nešto ili nekoga provališ
I nećeš da učestvuješ, ni na koji način.
Duboko zgrožen, ma koliko te zvali, želeli, uz ono “hvala lepo” i “ne”.
Svestan da jedino tako možeš ostati čist
Pre svega pred sobom
Glavom mi odmah prolazi Džoni Štulić i njegov raskid sa ovim prostorima koji ni na koji način nije želeo da učestvuje u onome što se dešavalo ni da miri, ni da svađa, svestan koliko je van svega toga.
Da, odbio je da uzme i ponuđene pasoše naših novonastalih država, koliko god da mu je nuđeno a stari YU pasoš više ne važi.
Nastavio je da peva, ali za sebe. Preveo je neka velika antička dela i prevode nam poslao.
Umesto da dođe i da nam ih predstavi, uz poruku da sve tu piše, ko ume da čita…
I odlučio se za neki novi život
Ne pristajući na razvlačenje po medijima, itsl…
Ne voli čak ni kada drugi bez pitanja objavljuju prepeve njegovih pesama.
Grade slavu na njemu
Pričaju da su veliki prijatelji, kada nisu a i sam kaže da nema prijatelje.
I koliko god da ga mnogi ne razumeju, smatraju čudakom
Verovatno je on u pravu.
Čim ne želi da se pretvara da je nešto što nije. Da mu je stalo, da je prepun ljubavi, da mu nedostaje sve ovo…
Da je tako, došao bi…
Da je tako, našao bi način da dođe do ljudi…
Neki izaberu da nestanu sa lica zemlje, neki da odu iz zemlje.
I to je to…
Da li su koliko su mogli
Kao i u braku, i kada više ne ide, doviđenja
Bez patetike, dodvoravanja, pojašnjavanja, laganja javnosti, pa i sebe.
Dok je bilo lepo, bilo je lepo, kada više nije…
Svako svojim putem uz lepa sećanja koja ostaju.
U julu sam bio u Holandiji raspitivao sam se kod ljudi koji žive nedaleko od grada gde je Džoni, da li ga znaju, da li ga viđaju.
Kažu možda, ali ni ne znaju više kako izgleda.
Izabrao je to, kao što je u Jugoslaviji bio jedna od najvećih zvezda simbol bunta, i još mnogo čega.
Što reče jedan prijatelj – muzika je ovde simbolično nestala Džonijevim odlaskom… –
Tako je u Holandiji izabrao da bude nešto drugo Ili to što je oduvek bio, ali daleko od svih onih koji su ga ovde voleli i to treba poštovati.
Da hoće, došao bi.
Bez da ga bilo ko zove.
Kada neće, nema teorije, i tačka.
I za to ima svoje razloge.
I Crnjanskom je bilo potrebno 25 godina da se vrati iz Londona.
Selindžer je više od pola veka proveo u izolaciji do smrti.
Bekim Fehmiu u najboljim godinama iz protesta prestao da glumi.
Prelomi se u čoveku nešto, izgubi potrebu za svetom kome je pripadao. Umori se, razočara… Vidi da to nije to. I traži novi život za sebe…
Novu sreću
Ne želeći više da se daje tamo gde je nije našao.
Niti da laže, ni sebe, ni druge.
U krajnjem, to je njegovo pravo…
I da godinama daruje svet svojim pesmama, muzikom. A onda da zaćuti. I verovatno problem nije u njemu.
Nego u onima koji su nastavili i dalje da očekuju nešto od njega, traže, zahtevaju…
A, realno, ništa im nije ostao dužan.
Samo je, kako tada, tako i sada….
Nastavio po svom
T. Marković
26.februar 2021.