Studentkinja iz Sombora je dočarala lice i naličje današnje Srbije, i nas samih.
“Ako mogu nešto da vam kažem, kao bivši štićenik Doma za decu bez roditelja, veoma je lepo što tokom praznika mislite i na decu koja nemaju mogućnost da dobiju paketiće. Međutim, što se tiče doma u kom sam ja boravila, nama su oduzimali poklon nakon vašeg odlaska.
Ako su bili slatkiši i slaniši, oduzimali su nam i delili nam za užine tokom januara. Ako su bile knjige, to nikad videli nismo. Ako su bile igračke, to se čuvalo u prostorijama vaspitača kod koga je to dete i vidimo ih… nikad. Ako je odeća ili obuća, to se nosi kod direktorke.
Uglavnom direktorka uzme za sebe (ne mislim bukvalno sebe), a ostali deo baci ili preproda. Kada je bio ministar Vulin kod nas, mesecima unapred su nam tražili mere i dobili smo nove trenerke i patike. To nam je uručeno uz prisustvo medija i to je jedino što je i ostalo kod dece.
Eto još jedne tajne: kad nam dolazi kontrola u posetu, kuvaju se najbolja jela, dobijamo zavese na prozorima, ukrasne jastuke i prekrivače, skuplje šampone od onih litarskih i sve se zapisuje, kao inventar, da bi se, kad oni odu, vratilo na mesto do sledećeg puta.
Jedno dete (5) je bilo kažnjeno jer nije htelo da vrati igračku. Sve je to lepo za kamere i slikanja i ubeđena sam da ljudi koji se sami organizuju nemaju zadnje namere, ali očigledno neko drugi ima.”
4. januar 2020.godine