Piše: Miodrag Loncović, dipl.inž.tehnologije
član Glavnog odbora Pokreta za TOleranciju
Ovih dana su svečeno obeleženi Dan rudara i Dan gađevinara i nekako se i na tim skupovima, s razlogom, postavilo pitanje bezbednih i zdravih uslova rada. Činjenica je da rudarstvo i građevinarstvo spadaju u visokorizične oblasti rada, a statistički podaci pokazuju da je 50% od svih smrtnih povreda prošle godine bilo u građevinarstvu. Šta je bezbednost i zdravlje na radu?
Međunarodna organizacija rada (International Labour Organization (ILO)) i Svetska zdravstvena organizacija (World Health Organization (WHO)) od 1950. godine dele zajedničku definiciju bezbednosti i zdravlja na radu. Usvojena je od strane zajedničkog komiteta za zdravlje na radu ove dve organizacije na njegovom prvom zasedanju 1950. godine i revidirana na njegovom dvanaestom zasedanju 1995. godine. Definicija glasi: “Zaštita zdravlja na radu treba da služi: Promociji i održanju najvišeg stepena fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja zaposlenih svih zanimanja; prevenciji ugrožavanja zdravlja zaposlenih uslovljenog njihovim uslovima rada; zaštiti zaposlenih za vreme rada od rizika izazvanih faktorima koji ugrožavaju zdravlje; pozicioniranje zaposlenih u radno okruženje prilagođeno njihovim fiziološkim i psihološkim sposobnostima; i na kraju, prilagođavanju rada čoveku i svakog čoveka njegovom poslu.”
Razlozi za uspostavljanje dobrih standarda bezbednosti i zdravlja na radu često se identifikuju kao:
- Moralni – zaposleni ne treba da bude izložen riziku povrede ili smrti na radu, niti drugim rizicima povezanim sa radnom okolinom.
- Ekonomski – mnoge vlade shvataju da loši efekti bezbednosti i zdravlja na radu za posledicu imaju troškove koje država trpi (npr. kroz plaćanja socijalnog osiguranja licima nesposobnim za rad, troškove medicinskog tretmana i gubitak “mogućnosti zapošljavanja” zaposlenih). Organizacije za zapošljavanje takođe trpe troškove u slučaju povreda na radu (kao što su troškovi advokata, novčane kazne, odštete, vremena utrošena na istrage, gubici u proizvodnji, gubitak renomea kod radne snage, klijenata i šire zajednice).
- Pravni – Odredbe vezane za rad treba da budu osnažene u građanskom i/ili krivičnom pravu, jer je prihvaćeno da bez dodatnog “ohrabrivanja” na osnovu potencijalnih regulatornih akcija ili sudskih procesa mnoge organizacije ne bi postupale u skladu sa svojim moralnim obavezama.
Potreba uspostavljanja novog sistema bezbednosti i zdravlja na radu u trenutnim uslovima proističe iz Rezolucije o pridruživanju Republike Srbije Evropskoj uniji (“Službeni glasnik RS” br. 112/04) i Nacionalne strategije Srbije za pridruživanje Srbije i Crne Gore Evropskoj uniji iz juna 2005. godine.
S obzirom na to, biće potrebno uvođenje elemenata koji utiču na stvaranje bezbednih i zdravih uslova rada, kao što su: Uvođenje principa prevencije pojave povreda na radu i profesionalnih oboljenja; aktivno učešće službi medicine rada; uvođenje principa odgovornosti organizatora rada za sprovođenje mera u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu; izbor predstavnika zaposlenih za bezbednost i zdravlje na radu; uvođenje obaveznog osiguranja kompenzacije zaposlenih, profesionalih oboljenja i oboljenja vezanih za osiguranje zaposlenih, obavezno osiguranje i osiguranje od šteta.
Sistem bezbednosti i zdravlja na radu u Republici Srbiji regulisan je Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu (“Službeni glasnik RS” br. 101/05), podzakonskim aktima i drugim propisima u oblasti bezbednosti i zdravlja. U pripremi ovog zakona izvršena je implementacija zahteva iz direktive 89/391 EEC o uvođenju pospešujućih mera radi poboljšanja bezbednosti i zdravlja na radu, kao i zahtevi iz drugih direktiva donetih na osnovu ove direktive.
U oblasti bezbednosti i zdravlja na radu postoji okvirna direktiva 89/391 ЕЕC i 19 pojedinačnih direktiva koje Srbija treba da ugradi u svoj pravni sistem i sprovede u praksi (detalje vidi u prilogu).
Osnovni principi prevencije dati su u članu 6 direktive 89/391 Saveta EEC od 12. juna 1989. o implementaciji pospešujućih mera radi poboljšanja bezbednosti i zdravlja zaposlenih na radu. U kontekstu odgovornosti, poslodavac treba da preduzme neophodne mere radi zaštite bezbednosti i zdravlja zaposlenih, uključujući mere prevencije profesionalnih rizika, obezbeđivanje informacija i obuke, kao i obezbeđivanje neophodnih organizacija i sredstava.
U skladu sa zahtevima koji proističu iz direktive, Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu određuje sledeće principe:
1) izbegavanje rizika;
2) procena rizika koji se ne mogu izbeći na radnom mestu;
3) eliminacija izvora rizika kroz implementaciju savremenih tehničkih rešenja;
4) prilagođavanje rada i radnog mesta zaposlenom, posebno u vezi sa odabirom opreme za rad i metoda rada, kao i u vezi sa odabirom tehnoloških procesa radi izbegavanja monotonije rada sa ciljem smanjenja njenih efekata na zdravlje zaposlenog;
5) zamena opasnih tehnoloških procesa ili metoda bezopasnim ili manje opasnim;
6) davanje prioriteta kolektivnim nad pojedinačnim merama bezbednosti i zdravlja na radu;
7) odgovarajuća obuka zaposlenih o bezbednosti i zdravlju na radu i izdavanje uputstava za bezbedan rad.
Na kraju, imajući u vidu da je najveći procenat smrtnih povreda prošle godine, a i uobičajeno, bio u građevinarstvu navešću najčešće uzroke nastanka povreda na radu u građevinarstvu:
- neprimenjivanje osnovnih načela organizacije izvođenja radova;
- odstupanje od propisanog i utvrđenog procesa rada;
- rad na neobezbeđenoj visini;
- rad uz neobezbeđenu ivicu objekta sa koje se može pasti u okolni prostoe;
- rad na nepropisno montiranim skelama;
- rad u nepropisno obezbeđenim iskopima;
- nekorišćenje propisanih sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu – prvenstveno rad bez zaštitnog šlema i zaštitnog opasača;
- nepropisan rad sa opremom za rad;
- neosposobljenost angažovanih na radu za bezbedan i zdrav rad;
- nepažnja i nedovoljna koncentracija zaposlenih pri radu;
- angažovanje znatnog broja neobučenih lica koji rade na “crno”.