Piše: Jasminko Hadzisalihovic
Trenutno ne znam ko veću mučninu i nagon za povraćanje kod mene izaziva: Ovi što pljuju po ovoj Brnabićki zato što je lezbejka i Hrvatica (ali od njih je to očekivano, predvidivo i nije iznenadjenje) ili pojedini ”drugosrbijanci” kojima je to što je ”njihova” Ana lezbejka dovoljno da prihvate i brane činjenicu da nije strašno ni to što je Vučić predlaže, na način da to radi kao nastavak njegovog obesmišljavanja svega i urušavanja sistema. Posebna podgrupa u okviru ”gradjanskog” korpusa su ovi politički korektni, koji bi da ostanu na anti-vučićevskom kursu ali bi da se ne zamere LGBT lobiju jer nije pametno. Znaju oni da je cool ili bar nije loše, a i zlu ne trebalo, podržati lezbejku premijera zbog zapadnih prijatelja. Zato joj i nabrajaju stručnost i znanje uz ono blago ”ali” zbog prirode ovog režima. Ipak, svoje izlaganje uvek završe sa ”ako je već morao neko da bude dobro je da je Vučić odabrao baš Anu Brnabić”. Ma, važi se.
Ana Brnabić nije moj premijer, iz prostog i jednostavnog razloga, jer je pristala da joj unapred čovek koji ima ovlašćenja ”engleske kraljice” odredjuje da će se ona kao predsednik srpske vlade, inače po ”papirima” najmoćniji čovek u državi, baviti IT sektorom i ekonomijom, dok će Dačić biti zadužen za politička pitanja. On je premijersko mesto podelio po resorima kao da je to neko od ministarstava, i na taj način svesno unizio funkciju ”prvog ministra”. Naravno, i sve druge sadašnje i buduće ministre ali oni, realno, i postoje samo kao broj na papiru jer ne obnašaju (što bi braća Hrvati rekli) svoje funkcije punim kapacitetom. I, onako je sve ON. Naš budući premijer je na sve samo rekla ”Hvala, predsedniče”. Kasnije je, valjda, izjavila da očekuje da joj predsednik bude i mentor. Poniženjima kraja nema.
Dakle, budući predsednik Vlade RS dobrovoljno pristaje da sve tako obrazovana, stručna i svetska bude marioneta u rukama jednog čoveka i svesno krši zakone zemlje čiji je predsednik Vlade. To što ona želi da bude krpa i otirač, na šta ima pravo, je njena privatna stvar i samo govori o njenoj ličnosti i karakteru. Medjutim, to što pristaje da bude ”premijer” pod ovim uslovima i na taj način urušava najvažniju instituciju ove zemlje, a funkcija premijera to jeste (bar smo u skorijoj prošlosti takav primer imali) ne može joj se oprostiti. A niko ne može reći da ona to ne zna ili da nije svesna toga.