“Ja u doba Jugoslavije nisam imao nikakvu potrebu da budem veliki marksista, veliki komunista, ili revolucionar. Bio sam mladi momak koji je gledao djevojke, sanjao ljubav, živio u mirnoj i sigurnoj državi. Bio sam prosječni Jugoslaven kao i većina drugih, ali uvjek zahvalan onima koji su svoje kosti ostavili po planinama, da ja budem slobodan. Danas kad vidim što je nastalo raspadom Jugoslavije, kakve su to karikature od država, kakva su to nepravedna uređenja koja uništavaju vlastiti narod, imam potrebu biti marksista, ljevičar, antifašista, i borac protiv kapitalizma , koji uništava moj narod, i pravi ga robljem. Da, boriću se do kraja protiv ovog fašističkog i izrabljivačkog sistema.”
Lea Mario Vujevic