Ubijen zato što je Rom. Ubijen zato što je imao drugačiju boju kože. Na današnji dan, te subotnje večeri 1997.godine, ugašen je jedan mlad život, ugašen je život jedne porodice.
Dušana su tog 18.oktobra 1997.godine, dok je išao do obližnje prodavnice da kupi sok, u Beogradskoj ulici presrela dvojica skinhedsa, oborila na zemlju, a zatim išutirala do smrti. Neonacisti su dečaka udarali cokulama u glavu, ali i komadom oluka koji su odvalili.
Zbog ubistva dečaka romske nacionalnosti na kaznu od deset godina maloletničkog zatvora osudjeni su tada maloletnici Milan Čujić (1980) i Ištvan Fendrik (1980) iz Zemuna.
Oni su, umesto 19.oktobra 2007. godine, posebnim rešenjem Okružnog suda u Beogradu pušteni na slobodu u aprilu 2004.godine.
Rešenje o uslovnom otpustu doneto je posle njihove molbe, prilikom čega je uzeto u obzir njihovo kajanje i dobro vladanje tokom izdržavanja kazne.
“Ne, nemojte nositi crninu, Beograd je od danas crn. Ne palite sveće, zvonite samo srcem. Dušan je strašna žrtva. Mi smo postali i krst i crkva.” Ovo je deo pesme koju je ubijenom Dušanu Jovanoviću posvetio pesnik Rajko Djurić.
Sećanje ostaje!
P.S. Fotografija je sa prošlogodišnjeg obeležavanja ubistva Dušana Jovanovića u organizaciji Romske inicijative